Poznata pčelarska obitelj Bikar ( Aleksandar i Svetlana) iz Sremskih Karlovaca, svojim kupcima meda uvijek objašnjavaju kako je i kada najbolje uzimati med. Kako kaže gospođa Svetlana, jedan od bitnih stvari ima uloga i kojom vrstom žlice se uzima med.
Možda se nećete složiti samnom da uzimanje meda SAMO drvenom ili plastičnom žlicom propagiraju proizvođači kod kojih med NIKADA ne kristalizira?
Kao pčelari, koji se striktno pridržavamo svih zakona dobre pčelarske prakse, znamo da se med i proizvodi od meda trebaju čuvati u posudama od kiselo otpornog nerđajučeg materijala. Pa ako je to već standard, u svijetu i kod nas, zašto plastika ili drvo? Jer činjenica je da sa plastikom ili drvetom ne može da se uzima kristaliziran med. Razlog je jednostavan – polomiće se. Znači, ostaje ono što je sasvim normalno svuda gde se koristi prirodan med a to je pribor za jelo od istog materijala, od onog, u kojem se med i čuva. A to je rostfraj pribor za jelo. Drveni hvatač meda (drška sa narezanom loptom) može se koristiti samo dok je med u tekućem stanju i koristi se uglavnom u reklamne svrhe. Kao takav se nikada ne umače u čaj ili neku drugu tečnost pa ga ne treba ni prati. Pošto se prirodni med kristalizira u roku od 5 do 45 dana (osim meda od bagrema) realno govoreći ne vidimo potrebu ni za njegovom nabavkom. Može da stoji kao ukras u nekoj prikladnoj posudi za med i da skuplja prašinu. Istini za volju, postoje i pčelari koji prirodno kristalizirani med tope da bi ga lakše sipali u tegle prije prodaje. Upitajte ih da li imaju svu potrebnu (preciznu) opremu za taj posao a da pritom ne unište med prevelikom temperaturom. Jer jednom zagrijan med na temperaturu iznad 45 stupnjeva gubi sve svoje bitne sastojke, ostaje nepovratno tekuć, i umjesto da bude zdarava hrana i lijek, ostaje samo običan zaslađivač.
Običnu drvenu žlicu treba oprati jer posle svake upotrebe na njoj ostaje pljuvačka, čaj, mlijeko ili sok. Opere se obično deterđentom za suđe jer na njoj nije napisano uputstvo da to ne treba raditi. Slijedeći put kada se uzima med imate med sa deterđentom kojeg je žlica upila. A na njoj ne piše, gdje, kako i ko je tu žlicu pravio, da li je lakirana lakom koji se može koristiti za prehrambene svrhe, od kojeg drveta je napravljena.
Što se tiče plastične žlice pitam sasvim namjerno „ko zna sa kojeg đubrišta je sakupljena plastika (reciklaža) od koje je napravljena plastična žlica iz prve rečenice ovog teksta”? Osim toga plastika je napravljena od organskih materijala koji su više puta termički obrađivani pre dobijanja konačnog oblika. Koja sve kemijska jedinjenja se tu izdvajaju sada nije bitno ali je jako bitno da večina njih izaziva vrlo teške bolesti. A da ne zaboravim da napomenem da i plastika upija strane mirise i ponaša se skoro isto kao i drvo prilikom pranja.
Mi čuvamo med u rostfraj posudama i prodajemo ga ISKLJUČIVO u staklenoj ambalaži sa metalnim poklopcem koji je iznutra presvučen polietilenskim filmom namenjenim za pakovanje prehrambenih artikala.
Poklopce koristimo samo jednom dok staklenke (tegle) posle pranja u perilici za pranje posuđa koristimo ponovo ukoliko nam ih kupci vrate. A vraćaju nam, pošto su svjesni da ih ne treba bacati, jer se na taj način štedi energija i smanjuje zagađivanje čovjekove okoline.
I svima jednostavno kažemo da med uzimaju rostfraj priborom za jelo (escajgom) kojeg ima svaka kuća. Ona drvena je korišćena u doba kada smo imali aluminijumske tanjure i escajg pa je to med nagrizao. A plastika je na prepad osvojila svijet bez nekog ozbiljnijeg objašnjavanja njene upotrebne vrijednosti. Sada kada znamo da je neprikladna za čuvanje namirnica i korištenja u ishrani ne treba ni da je koristimo.
Razmislite o ovome i iz svoje sredine radi zdravlja svih članova obitelji izbacite neodgovarajući pribor.
Izvor:http://www.narodnilijekovi.info
Nema komentara:
Objavi komentar