Jutros sam krenuo na službeni put za Njemačku gdje sam se trebao zadržati dvije sedmice. Međutim zbog nekih problema sa pasošem nisu mi dozvolili da uđem u EU, te sam nakon višesatnih ubjeđivanja i pokušavanja krenuo nazad kući. U svoj toj frci nisam javio supruzi da se vraćam, a kada sam ušao u kuću zvukovi iz spavaće sobe su jasno govorili da sam već “zaboravljen” da tako kažem. Uzdisaji, dahttanja, vulgarne riječi… odjekivali su kučom, a kada sam došao do spavaće sobe vidio sam moju suprugu sa mojim bratićem koji ima 20 godina i koji je 3 godine mlađi od našeg sina. Možete zamisliti koji šok sam doživio. Par minuta sam u čudu gledao, jednostavno nisam mogao da vjerujem mojim očima, a kada su me primjetili moj bratić se u strahu bacio na drugu stranu kreveta, a moja supruga mu je tada rekla VRATI SE I ZAVRŠI ŠTO SI POČEO… SVE JE SADA NEBITNO… on me u čudu gledao, ja par sekundi još stojao, a onda sam zatvorio vrata i otišao do dnevne sobe. Ubrzo su nastavili, a nakon nekih pola sata su izašli iz sobe. Imam 50 godina i cijeli dan razmišljam šta da uradim, da nas sve pobijem, da se razvedem od nje, da svima kažem za to šta radi… NAJGORE MI JE ŠTO SAM SVJESTAN DA ŠTO GOD OD OVOGA DA URADIM DA ĆU I JA, KAO I MOJA DJECA BITI OBILJEŽEN ZA CIJELI ŽIVOT… Da sam uspio otići u Njemačku živio bih u laži i neznanju, ali bi barem i dalje bio sretan 
Nema komentara:
Objavi komentar