Voljeli smo se 5 godina. Riješili da kupim stan i onda da se uzmemo. Čim sam kupio stan, moja mama je htjela da ga ona uređuje kako ona misli da treba, što je iritiralo moju vjerenicu. Otkačio sam mama, ni danas ne pričamo. Uzeli smo se, i došla je beba. Njena mama se uvalula u stan kao da pomaže. Treći dan sam se zakačio sa njom i posvađao. Moja žena je stala na njenu stranu, uvrijedila me, i od tada smo samo nužno zlo jedno drugom. 4 god kasnija, mislim da je bila sa drugim al baš me briga, samo da to ne radi u stanu. Čerkicu volim najviše na svijetu, mislim da sam sabrao ljubav djeteta sa izgubljenom majčinom i ženinom. Ne mogu da je ne gledam i igram se sa njom poslije posla pa do spavanja. Ako negdje idem, ona ide sa mnom. Ako je bolesna, srce me steže. Ne mogu da zamislim dan bez nje. Od žene bih se razveo, ali ubilo bi me da se samo vikendima mogu viđati sa ćerkicom. A opet, za 15 god ili malo više, otići će iz kuće, a ja ostajem sam ili sa ovom nazovi ženom. Razdire me sve to.
izvor : novi.ba
Nema komentara:
Objavi komentar